Pretpostavlja se da su s ovim, danas iznimno raširenim sportom, započeli još stari Egipčani, Grci i Rimljani, no svi se dokazi svode na nekoliko arapskih riječi iz vremena starog Egipta koje bi se mogle dovesti u vezu sa sličnim sportom te rezbarije u egipatskim hramovima iz 1500. godine prije Krista.

Riječ tennis (engl.) vjerojatno potjeće od imena egipatskog grada Tinnisa, dok se za riječ racquet (reket) smatra da je nastala od arapske riječi za dlan: rahat.

Postoje dokazi da se u 5. stoljeću tenis igrao u Toskani, isprva bez reketa, golom rukom.

S obzirom na oskudne konkretne dokaze iz drevnih vremena, vecina povjesnicara “izum” tenisa ipak pripisuje francuskim redovnicima iz 11. i 12. stoljeca koji su se rekreirali zabijajuci dlanovima loptice u samostanski zid ili jedan drugome (la soule) i, kasnije, preko užeta razvucenog sredinom dvorišta. Jeu de paume (igra rukom) ime je koje su dali toj igri. Tenez (“eto ti” ili “igraj!”), rijec kojom su igraci zapocinjali igru, još je jedna rijec prema kojoj je mogla nastati rijec tenis.

Plemstvo i tenis

S vremenom je igra postajala sve popularnijom i dvorišna su igrališta prerastala u prave velike terene gdje se lopta još uvijek rukom zabijala u zid. Naravno, igraci su uvidjeli (i osjetili) neprakticnost takve tehnike pa su najprije smislili rukavice s mrežom izmedu prstiju da bi se kasnije dosjetili onome što najviše nalikuje današnjem reketu – crijevu napetom preko drvenog okvira.

Prvi su reketi (oko 1500. g.) imali dugacku ručku i okvir u obliku suze. Gumene loptice nisu još ni izdaleka bile u igri, nego su se loptice najprije proizvodile od drveta, a zatim od dlake, vune, mekinja ili pluta povezanih konopcem i zamotanih u krpu ili kožu. Mnogo godina kasnije nastao je i danas poznati prošiv na filcu koji prekriva površinu loptice.

Plemstvo je, zaintrigirano novom igrom redovnika, ubrzo i samo otkrilo cari tog sporta i do kraja 13. stoljeca u Francuskoj je postojalo oko 1 800 igrališta.

Igra je postigla golemu popularnost (narocito po samostanima), a zabrane pape i kralja Luja IV. naišle su na slab odaziv. Nedugo potom, zarazna se igra proširila i do Engleske, ciji su pak kraljevi Henrik VII. i Henrik VIII. objerucke “prihvatili reket” i usput poticali gradnju novih igrališta. Francuski kraljevi 16. stoljeca također su zavoljeli jeu de paume i postali njegovi entuzijasticni zagovornici.

Prvobitni tenis (royal tj. real) razlikovao se od današnjega (lawn). Igrao se u zatvorenim prostorima, velikim dvoranama, a bodovi su se skupljali prema tome kako se loptica odbijala od zida. Današnji lawn tennis se, kao što znamo, igra na obilježenom pravokutnom terenu. Osim toga, i pravila igre bila su nešto drugačija.

Tenis kakav danas znamo

Tenis kakav znamo danas nastao je oko 1874., a s njim se povezuje ime engleskog majora Waltera Cloptona Wingfielda. On je definirao pravila igre te ih i službeno registrirao u uredu za zaštitu patenata. Proizvodio je i tenisku opremu, a njegovi su se kompleti prodavali i u Rusiji, Kanadi, Kini i Indiji.

Prvi turnir u Wimbledonu održan je (s 22 igrača i dvjestotinjak gledatelja) 1877. godine i otada se taj sport službeno zove tenis.

Nakon nekoliko održanih turnira stvoreni su i prvi šampioni, među kojima je prvi bio Wiliam Renshaw. Osvojio je čak osam pobjedničkih naslova te jedno drugo mjesto zaredom (od 1881. do 1889.) i time postavio rekord koji nije srušen ni do današnjega dana.

U godinama koje su slijedile, sport je stekao međunarodnu popularnost te je 1905. godine Amerikanka May Sutton postala prvim međunarodnim pobjednikom turnira.

Osim odličnom igrom, kreposnu englesku publiku moderna je Amerikanka šokirala podvrnutim rukavima i suknjom koja je pokazivala gležnjeve.

Nekoliko godina kasnije, ljubičasta i zelena boja prihvaćene su kao zaštitne boje Wimbledona.

Širenje popularnosti bijeloga sporta

Godine 1927. prvi je put turnir prenošen radiovalovima, a 1930. godine tenis je postao prvorazrednim trendovskim sportom. Igrači poput Britanaca Freda Perryja i Dona Budgea te Francuza Henrija Lacostea postali su zvijezde u pravome smislu riječi.

Od 1939. do 1946. turnir je zbog ratnog vihora bio prekinut, no poslijeratna je generacija sport ponovno dignula na noge pretvorivši ga u sofisticiranu zabavu srednje klase.

Šezdesete su godine prošle u znaku australskih igrača Roda Lavera i Roya Emersona, a s dolaskom TV-a u svačiji dom, tenis se pretvorio u vrlo unosan međunarodni sport.

70-e i 80-e godine 20. stoljeća ljubitelji tenisa pamte po igračima poput Bjørna Borga, Jimmyja Connorsa i Johna McEnroa te igračicama Sue Baker, Chris Evert Lloyd i Martini Navratilovoj.

Kao novina 1986. godine u igru su po prvi put uvedene žute loptice (uglavnom radi bolje vidljivosti na ekranu), a stižu i novi teniski idoli Ivan Lendl, Boris Becker, Pete Sampras, Andre Aggassi…

Godine 2001. – nama se dogodio Goran Ivanišević!